Seks na faksu
Seks nikada nije tako vruć kao u studentskim danima. Možda je „tehnički“ savršeniji u godinama koje dolaze, ali svakako nema takvu izazovnost i privlačnost.
Ključ za objašnjenje ovog fenomena, razjašnjava svu neobuzdanost ludih studentskih dana. I u ovdašnjim domovima, i u kampusima na zapadnoj strani polulopte
„Imala je savršeno telo, koje je dolazilo do izražaja štagod da je nosila na sebi. Uživao sam da je posmatram sa terase svoje sobe, u čitaonici, na studentskim žurkama. I jedino u njenom slučaju izbegavao sam nekada manje, a nekada više domišljata balavljenja sa kolegama i cimerima na račun obima brushaltera, dužine nogu i čvrstine guze svake devojke koja prođe u radijusu od sto metara. A to je omiljeni sport muškog dela ekipe u studentskim domovima. Sve je javno. Ortaci su uvek upućeni u vaše noćne podvige. Ponekad, kad su baš raspoloženi, dođu i da navijaju ispod prozora. Vi se, naravno ne ljutite, jer to je čuveni studentski život.
Kolekcija uspomena iz studentskih dana je kolekcija sumanutih pijanstava i podjednako uvrnutog seksa. Uvek i svuda. Na što neobičnijim mestima. Ponekad je to stvar domišljatosti, ponekad pritisak okolnosti. Ali, bitno je da šou ide dalje. Još uvek pamtim duhoviti natpis na vratima jedne od uvek krcatih čitaonica. Neko od kolega je nacrtao muška stopala sa molbom da momci, budući da je bio vreo početak leta, dolaze čisti na ovo malo skučeno mesto, kako se ne bi širili neprijatni mirisi i dodao – But, blow job is ok. Drugi deo poruke bio je namenjen koleginicama.“
Studentska sećanja su uvek slična bez obzira na to koja je epoha. Pisci ih, pod pritiskom sopstvenih uspomena, veličaju i poetizuju, sociolozi i seksolozi se utrkuju u minucioznim analizama, reditelji snimaju filmove. Suština je ipak u jednom. Puno alkohola i uzavrelih hormona. „Mi želimo sve i hoćemo to sada“ nezvanična je parola ovog posebnog životnog trenutka. Bez obzira na to što ponekad deluju kao raspuštene, primitivne horde, dok preskaču žardinjere i valjaju se po travnjacima, studentski pokreti su bili i ostali jedna od najkreativnijih snaga u istoriji. Razuzdanost tog perioda najtačnije će biti shvaćena ukoliko bude posmtrana kao izraz nesputanosti i slobode. Jer, to jeste, osim u slučaju večitih buntovnika, poslednji trenutak apsolutne oslobođenosti, kada je sva odgovornost svedena isključivo na ispitne rokove. Nema drugih obaveza. Nema drugih očekivanja. Novi autoriteti će na scenu doći kasnije. Stari, poznati pod imenom „roditelji“ uključuju se sporadično. Kao nikada od sada i kao nikada posle toga, prisutan je osećaj istinskog posedovanja sveta. Važan je sadržaj, o stilu se razmišlja kasnije, u godinama koje dolaze. Lepota „forme“ je u njenom potpunom odsustvu.
„Konačno sam je ubedio da prespava kod mene. Problem je nastao pošto je cimeru to veče došla devojka u posetu. U poslednje vreme su se viđali prilično retko, jer je ona apsolvirala i većinu vremena provodila van grada. I on je kao i ja bio napaljen i nije mogao da čeka. Nismo imali nikakav plan. Sedeli smo u sobi tri sa tri, kada je prva pokucala na vrata. Otvorio je. Ljubili su se dugo na vratima kao da nisam tu. U vreme kada je moja riba stigla već smo opušteno ćaskali uz mnogo jeftinog alkohola. Ne sećam se u kom trenutku me je pozvao da izađem na terasu. Plan je bio jednostavan. Iskoristićemo prednost kupatila. Dok su njih dvoje uživali na krevetu, ona i ja smo se ništa manje uspešno snalazili, na skučenom prostoru prepunom sanitarija. Kada smo izašli, oni su krenuli na isto mesto. Kada su se njih dvoje dovoljno „namučili“ između lavaboa i tuš kabine, mi smo ih ponovo zauzeli. Jutro je bilo fantastično. Prepuno nekog ludačkog smeha. I natečenih kapaka“.
Dr Pola Ingland, profesorka sociologije sa Oksforda, analizirala je život studenata u američkim kampusima. Razgovarala je sa drugim stručnjacima koji su joj otkrili male tajne velikih seks-majstora sa koledža. Kao i u sećanjima citiranog „veterana“, prostor je jedan od ključnih momenata.
Osvajanje prostora
Evo načina na koji je dr Ingland vodila svoju analizu. Osmotrite kafee, biblioteku i sva ona mesta gde studenti provode vreme tokom dana. Zašto? Zbog toga što ova mesta emituju vibracije koje spajaju sve prisutne. “Jedno od pravila prilikom projektovanja kampusa je da projektujemo takva mesta na kojima će studenti moći slobodno da se osećaju i razmenjuju svoja iskustva”, poručuje Fred Dast, vlasnik firme koja se bavi uređenjem studentskih domova. “Pokušavamo da spojimo sve njihove potrebe kako bi se osećali što prijatnije u prosotru u kome provode najznačajniji deo svog studentskog života”. Nije potrebno da provodite sate i sate u kafiću i time zapostavite studije, već je dovoljno da pronađete zgodno mesto na kojem možete da se opustite i upoznate srodne duše. “Preporuka je da uvek sednete za sto za više od četiri mesta jer će te tako biti sigurni da će vam se neko pridružiti.”, savetuju stručnjaci. “Tako ćete najbrže započeti razgovor sa nepoznatim osobama i ’snimiti’ ko je sa vama u društvu.” Zajednički prostor nije dovoljan sam po sebi da biste nekoga upoznali. Na primer, u vreme ispitnog roka, upravo taj prostor ostaje prazan jer su svi u čitaonicama i pripremaju ispite. “Pod pretpostavkom da ste deo iste ekipe, imaćete svakako više izgleda da se sa nekim od svojih kolega udružite. To će vam pogotovo odgovarati ukoliko imate metu među koleginicama sa vašeg fakulteta ili kursa”, kaže dr Pola Ingland. Evo još jednog, više nego intersantnog detalja iz njenog opširnog istraživanja: „Posetila sam jedan prijatan koledž u blizini Nju Orleansa, ne bih li neka od svojih saznanja proverila. Osećala sam se kao dete u prodavnici bonbona, kada mi je 22-ogodišnji izbacivač, proturajući svoj vrat između četiri devojke na vrtoglavo visokim štiklama, rekao: ”Nemojte dolaziti ovde ako ne mislite da upoznate nekog tipa. U klubu, svetla su prigušena, uz preglasnu muziku i jeftino piće, atmosfera se i ne razlikuje puno od bilo kog drugog lokala u gradu, gde svako odmerava svakoga.” Devojke su više nego otvorene za komunikaciju. One ne prezaju ni od čega, pa čak ni da se uvale u krilo tipu koji sedi za stolom pored njih, ismevajući pri tom njegovu majicu ili ga terajući da na eks ispije piće. “Ne pada mi na pamet da se udam skoro, jedino što želim jeste da se dobro provedem sa njima”, kaže slatka plavušica koja podseća na Bruk Šilds.
Po završetku koledža, žene se i ne brinu za svoj dalji seksualni život, jer ipak vreme provedeno na koledžu podrazumeva zabavu, traženje sebe i samopotvrđivanje. Što je prijatnija atmosfera, veća je bliskost između ljudi u klubu. Sigurno ste primetili da kada postoji živa svirka, lakše je pronaći partnera za igru nego kada je na repertoaru nastup DJ-a. Možemo se čak i opkladiti da je interakcija sa suprotnim polom olakšana u ovakvom okruženju nego što bi to bio slučaj u nekom slobodnijem prostoru, poput Starbaksa. Još jedna od olakšavajućih okolnosti dok ste student jeste blizina. Studenti mogu da jure sa žurke na žurku i da ne stignu na sve one koje se organizuju u okviru kampusa.Šta ovo zapravo znači za njihov seksualni život? Tražite slične vama, izlazite na mestima na kojima se osećate prijatno i budite okruženi osobama koje su singl. Posetite neki od filmskih, muzičkih ili pozorišnih festivala, jer je verovatnoća da ćete upoznati nekoga izuzetno velika.“ Sličnosti sa našom sredinom su više nego očigledne. Bez obzira na to što je većina studentskih domova građena u vreme socijalizma kada se manje pažnje poklanjalo „projektovanju interaktivnih mesta“. Međutim, pokazalo se dobrim za razvijanje mašte „kolega“ i „koleginica“.
„Smisli dobru priču“
“Studenti su privlačni. To se nimao nije promenilo od kad sam ja napustila studije.” tvrdi dr Pola Ingland i nastavlja. “Šta je to što momke sa koledža čini tako neodoljivim? Čak su i brucoši podigli kriterijum kada je u pitanju izgled.
Inglandova otkriva zašto bolje komunicira sa muškarcima koji još uvek imaju studentsku povlasticu za prevoz: “Kada me je moj poreznik, svojim opaskama, doveo do toga da se pobesnim, napokon mi je svanulo! Ja sam zapravo bila naviknuta da vreme provodim sa tridesetogodišnjacima koji su više nego li bilo ko drugi opterećeni svojim poslom, trenutnom situacijom na političkoj sceni i bajatim fazonima.” Upravo to je važan deo priče o studentskom životu kao „predahu“ između života u dva sistema. Prvi je primarna porodica, a drugi posao, karijera i porodica koju sami osnivamo. „Studenti sa koledža prihvataju i žive život kao jednu priču koja se neprekidno nastavlja. I to je, zapravo, bilo ono što me je privuklo.“ Zaključuje dr Ingland.
“Smisao za humor u stvari oslikava našu inteligenciju, moć kreativnog razmišljanja i stanje duha našim potencijalnim partnerima” kaže Džefri Miler, profesor psihologije na Univerzitetu Novi Meksiko. Improvizovani humor, momentalne, vrcave opaske o svakodnevnom životu, upućuju na veoma razvijeni smisao za humor, jer on predstavlja kombinaciju inteligencije i nesputanog duha” navodi Miler. Drugim rečima, jedno je pozivati se na dobre, oprobane fazone, a sasvim druga stvar smisliti svoje. Suština je da humor šalje poruke od vas ka drugima da se osećate dobro i zadovoljno i na efikasan način smanjuje njihov strah od “letenja”. Tako tvrdi studija istraživača sa Jejla o ulozi humora u procesu prirodne selekcije. To praktično znači da se žena koja se smeje oseća sigurnijom, manje uplašenom, polaskana vašom inteligencijom i možda čak i zanemari činjenicu da vam nedostaje nekih desetak centimetara. Ako je sve naštimovano kako treba, šta nam onda još nedostaje? Lice koje se ne smeši ima dve strane kao glava i pismo metalnog novčića. Ako ste uspeli da je nasmejete, uspeli ste! Nema potrebe da se previše trudite, delovaćete očajno. Naročito je važno da se ne smejete sopstvenim vicevima. Potražite drugi način da je zaintersujete.
Čudesni hormon
Na studentskim žurkama gužva je neopisiva. To je nepisano pravilo. Međutim, opšta zbrka se brzo završi, jer i sami studenti nikada nemaju jasan plan gde će dočekati jutro. Što je mesto neobičnije, a situacija nepredvidljiva, tim bolje. U vazduhu se oseća nestrpljenje i euforija. Objašnjenje postoji. Veče obično počinje na privatnom okupljanju u nečijoj sobi ili stanu. To je „zagrevanje“. Ritual se nastavlja u klubu gde svako pronađe svoj par. Nastavak je stvar lične inventivnosti. Dr. Pola Ingland to doživljava na sledeći način: „Studenti su u stanju pojačanih nagona i samim tim imaju i potrebu za izlaženjem, pokazivanjem, kontaktom za novim ljudima, sa svim onim stvarima koje će ih održati budnim. Na taj način, momak i devojka koji su se upoznali na početku večeri, obično završe u istom krevetu. Kada se ovako nešto dogodi, najčešći izgovor je pijanstvo. Ali, realno posmatrano, dopamin je glavni krivac. Bilo koja vrsta uzbuđenja, dovodi do pojačanog lučenja dopamina. Procenat njegove koncentracije direktno utiče na ponašanje. Ukoliko ste uzbuđeni i u vašoj blizini se nađe hrana, vi ćete svakako osetiti nagon za njom. Ukoliko je pored vas osoba koja vas seksualno privlači, poželećete da je odvedete u krevet.“
Bez jakih emocija
„Prošla je ponoć u klubu na Novom Beogradu. Otkačila sam mali milion tipova koji su me startovali, sve dok se nije pojavio onaj pravi. Bio je ok, igrali smo, smejali se, izmasirao mi je ramena i bila sam sigurna da će to biti ono što sam priželjkivala cele noći. Ali, kao i mnoge pre mene, imala sam identičan tretman, i bez obzira na fenomenalno prevrtanje, poslužila sam mu kao putokaz u njegovom daljem pohodu.“.
Ovo je jedna od tipičnih isposvesti devojaka iz studentskih domova. Ova vrsta ponašanja, gde je osnovni princip ne okretati se za sobom nego juriti samo napred, jeste ono što najviše fascinira u studenskim danima. Baš kao i devojka koja je prepričala delić svog iskustva, niko to ne uzima previše ozbiljno. Mladost, hormoni, slobodno vreme i brojni izazovi na svakom koraku i iza svakog ugla, efikasno odstranjuju osećaj da ste iznevereni i iskorišćeni. Zat što, kao što je već rečeno, najvažnije je ono što sledi. Priča mora da teče. Studentski život, kao takav, jeste nešto što se vremenom preraste, ali izazovnost seksa u tom periodu se pamti zauvek. Fascinacije iz tog perioda nosimo kroz život, a strastvene scenarije koje tad nismo ostvarili- želećemo dugo nakon što diplomiramo.
Tajna
liderstva
Kao i u svakom drugom sistemu koji čine ljudi okupljeni oko istog cilja, istaknuta uloga uvek pripada onima koji se izbore za status lidera. I to je nepisano pravilo sa kojim se susrećemo još u osnovnoj školi. Lider ne mora biti ni najlepši, ni najpametniji, ni najjači. U kontekstu studentskog života takav status a priori neće zauzeti oni koji su, recimo politički i društveno angažovani, aktivisti značajnih pokreta, najuspešniji studenti u klasi. Snaga ličnosti koja je ponekad „upakovana“ u sasvim nereprezentativnu spoljašnjost, odlučujući je tas na vagi. To isto važi i za profesore. U predgovoru za „Seksualne persone“, Kamil Palja piše da se često, kao predavač istorije umetnosti na Univerzitetu u Filadelfiji, sretala sa profesorima, vrsnim intlektualcima koji prosto nisu uspevali da drže masu učenika pod kontrolom. Bilo je situacija u kojima su ih oni najneposlušniji dovodili do ludila. S druge strane, često se moglo videti kako se jedna sićušna žena, profesorka sa glasom lava koji riče, zaleće u grupu učenika koji se biju i za nekoliko sekundi uspostavlja neprikosnoveni red. O tome je zapravo reč. U grupi studenata, status lidera zazuzeće, sa aspekta pripadnike te male zajednice, najlucidnija ličnost. Dakle, najotvorenija najveštija u komunikaciji, nametljiva do izvesne granice i naravno, potpuno samouverena. Takođe, liderstvo je u potpunosti stvar neke vrste nemog konsenzusa. Ljudi se intuitivno odlučuju kome će dodeliti taj status, a to isto ne čine javno i deklarativno, već se njihova volja vidi u postupcima. U studentskim domovima svaka „ekipa“ ima svog predvodnika, ali ne na infantilni, srednjoškolski način, već se poseban status koji taj neko uživa, primećuje i oseća. Jasan je čak i onima koji slučajno „zalutaju“ u određeni krug. Zašto je sve to bitno? Pola Ingland ima svoju teoriju koju naziva „investiranjem u lični društveni potencijal“. Zvuči interesantno. Naime, ona smatra da je u kampusima, koje je pomno proučavala, vrlo važno stvarati veze, širiti poznanstva i na taj način vršiti uticaj. Što više ljudi poznajete, to ćete imati više informacija. U svakom trenutku ćete znati kada i gde se nešto važno dešava. Profesor Klif Lamp naglašava važnost „on line“ prijatelja.
“Broj vaših on line prijatelja jeste moderno merilo vaše popularnosti, a popularnost jeste svakako pokazatelj i privlačnosti. Svi mi zavidimo jedni drugima i želimo da imamo ono što neko drugi ima, nosi ili poseduje”, zaključuje Lamp. Poenta ove uloge nije samo u mogućnostima za lagodniji život i ugled u studentskim domovima i u grupi kolega, već je kao model moguća i na znatno ozbiljnije pozicije, koje svakog studenta očekuju kada se „najlepše životno doba“ završi. Naime, ta vrsta ponašanja se može preslikati i na druge, ozbiljnije, strukure i organizacije, u budućoj karijeri. Smisao liderstva nije u tome da je ono samo sebi cilj. Ono je merilo emocinalne inteligencije i snage ličnosti. A kako pokazuju najaktuelnija istraživanja te dve stvari su odlučujuće za uspeh u profesionalnom životu. Ujedno, tu se krije i objašnjenje zbog čega se često događa da visoko kvalifikovani ljudi, sa sjajnim referencama i zavidnim iskustvom teško i sporo napreduju.
- kraj -