Pravila pošalice
Kažu da ništa nije kao ponižavanje prijatelja,
ali samo ako pratite ova pravila
Dan pre mog venčanja moji dobri prijatelji, su se skupili da podele neka razmišljanja o mom karakteru.To su uradili u formi dvadesetominutnog video snimka: „E! Istinita holivudska priča!“ mog života. Iz njihove prezentacije shvatio sam sledeće: ja sam arogantan i pravim se važan. A, moja netolerancija na mlečne proizvode upropastila mi je mnoge subotnje večeri.
Onda je sve postalo neprijatno. Moji svatovi su, jedan po jedan, počeli da me kritikuju. Dok su se majmunisali na ekranu, moja majka se grčila, a moja verenica je pokušavala da ugreje noge. Očigledno, u očima onih koji me najbolje poznaju podsećam na Bila O’Rajlija, samo sam nepristojniji, glasniji i odvratniji.
Kad smo odgledali snimak, moji prijatelji su zauzeli binu i veče krunisali zdravicama uz šampanjac. Rekli su da sam, uprkos svim mojim greškama, zaista pristojan momak i da sam jednom pomogao nekome od njih da napiše seminarski rad kad je bio na fakultetu. Ne mogu reći da se ja ili bilo ko u prostoriji seća toga. Njihova hvala mi je prijala ali je njihova okrutnost dolazila iz srca.
Takva je priroda pošalica, da se među muškarcima naklonost najbolje iskazuje vređanjem i neprijatnošću. Sve dok ta priroda ne pređe granice, to je u redu. Pošalice na neki način formulišu ono što nas već spaja – ta sjajna muška tradicija koja je poznata kao „zadirkivanje“. To je tradicija koja vuče korene iz istine koja se često ignoriše: vređanje je bliskost. Da biste zaista uvredili čoveka, morate znati njegove nedostatke, slabosti i njegove najveće greške. I to ne samo one koje isplivavaju na površinu. Ne samo lažne „mane“ koje nudimo na intervjuima za posao, kao što je „Ja sam perfekcionista“ ili „Ponekad dozvolim da mi posao upravlja životom“. Morate znati nemaskirane, neobrađene slabosti čoveka. Morate znati kada je prvi put išao na sudar s devojkom... sa 28 godina. I da je satima birao buket za nju. Samo pravi prijatelji znaju takve stvari.
Zadirkivanje je način da se povrati ta intimnost, iza štita vulgarnosti i antagonizma. Naravno da postoji još jedan razlog zašto se muškarci zadirkuju. Zato što je to strašno zanimljivo. U komičnim monodramama vređanje je glavni adut. Ako ne možete da smislite šalu, uvek možete ocrniti debeljka u prvom redu. Zbog toga je godinama evoluiralo nepisano pravilo – vodič koji će osigurati da verbalno nasilje može udariti na ego, ali nikada neće prekinuti sponu.
Evo šest pravila vezanih za pošalice. I to ne ono učtivo, naivno zadirkivanje na momačkoj večeri, nego za prave pošalice, one koje pravite sa svojim prijateljima.
Pravilo 1
Bez obzira na to koliko vas dovode u iskušenje ili koliko zaslužuju, devojke vaših prijatelja su nedodirljive.
Ovo sam naučio na teži načun. Zamislite scenu: Četvoro prijatelja se relaksira na bazenu na jugu. Pivo u ruci, čips u posudi, šegačenje u vazduhu. Upućena mi je žaoka, nešto sa rečima kao što su „bezvredan“ i „ kopile“. Odgovorio sam: „Možda nemam baš neke vrednosti, ali mi bar devojka nije građena kao dvanaestogodišnji dečak“. Ups.
Reakcija je bila neprijatna tišina, kao ona koju očekujete u operativnoj sali kada nešto pođe naopako. Njemu u prilog je išlo to što me žrtva nije ubola polupanom flašom, za šta su se svi kasnije složili da bi bilo potpuno opravdano. Nije me ni častio pićem te večeri, niti sledećih nekoliko godina. Prešao sam granicu. Devojke nisu borci u našim bratskim ratovima.
Ograničenja je teže poštovati nego što se misli. Na kraju krajeva, ništa više ne govori o nekoj osobi – o njenim ukusima, nesigurnosti, perverzijama – kao što govori izbor njenog partnera. Još je teže odupreti se u onim slučajevima kad je uticaj devojke direktno odgovoran za najgore odluke vašeg prijatelja. Da, neke žene vuku metu. Ali ako se ove devojke ponekad slučajno nađu u unakrsnoj vatri, one nikad ne smeju biti meta. Komentarišite kako se vaš prijatelj promenio, čak i kad je u pitanju njegovo fasciniranje malim ljudima, ali nikad direktno ne ističite to da bi njegova nova dama mogla biti statista u pozorišnoj verziji „Čarobnjaka iz Oza“.
Pravilo 2
Bivše devojke su OK za zadirkivanje, ali samo ako su izgledi da će se pomiriti manji od 30 posto.
Ako su sadašnje devojke nedužni civili, bivše devojke su komandanti. One mogu i treba da budu na meti, što pre i što više. Bivše su mape do čovekovih najcrnjih časova – njihovih grešaka, nesreća i pogrešnih rasuđivanja. Ne postoji lakši način da se ponizi protivnik od isticanja užasne parade autsajdera kojima je on nekad zavetovao svoje srce. Tih „30 posto“ upozorava da je ovo pravilo kritično. Bivše devojke često postaju sadašnje. Izlazio sam i raskidao s jednom devojkom – ne mojom suprugom – dva-tri puta. Kad smo prvi put raskinuli, moji prijatelji su je opisivali kao drolju koja je htela da se domogne viših klasa, što je bilo čudno nekoliko nedelja kasnije kada se u petak pojavila sa mnom na kuglanju.
Pravilo 3
Nema pravila u ograničavanju vaših grešaka.
Tokom prve nedelje na fakultetu, otišao sam na brucošku žurku u braon šortsu, majici na kratke rukave i adidas patikama bez čarapa. Mislio sam da su patike lepe. Bile su plave s belim prugama sa strane. Zvale su se „gazele“. Nažalost, fatalna greška je bila što sam se tako obukao. Noge su mi bile kao drške od metle. Ličio sam na vodotoranj – moje veliko telo je balansiralo na dve motke. Nije izgledalo lepo. Iako je to bilo pre desetak godina, još uvek žalim što sam to uradio. Naša istrajnost pomaže u tome da se greške ne ponove. Ali ono što je još važnaše mladosti. Što se tiče tog incidenta sa striptizetom: u stvari, taj tip se samo očešao o striptizetu dok je naručivao dijetalnu koka-koku. U našoj verziji, on ju je zgrabio za grudi, odgurnuo izbacivača i zaprosio je.
Pravilo 4
Sve je u tajmingu.
I kad kažem tajming, ne mislim na onaj očigledni, kao dosađivanje na sahranama. U gužvi kod muškog okupljanja, uvek ima onih koji, čini mi se, ne mogu da uhvate ritam. Uvek je tu jedan koji se vraća na neku temu iako je razgovor prešao na nešto drugo. Tip čije su uvrede previše jednostavne i uopštene. „Ej, brate, vidim da si uzeo bezalkoholno pivo. Paćeniče.“ Tako nešto.
Tajna uspešne šale je iznenađenje. Na primer, izašli ste na večeru u fini restoran s društvom, uživate u civilizovanom razgovoru o tržištu. Vaš drugar vas učtivo zamoli: “Možeš li mi dodati so?“, a vi odgovorite: „Naravno, kretenu“. Svi će se sigurno smejati.
Na kraju krajeva, zadirkivanje je nadmetanje. U odabranom društvu, predvodnik može biti neko ko je najbogatiji, ko je najbolji sportista i neko ko je najpopularniji kod žena. To je najčešće onaj koji se najžešće zeza. I nije slučaj što je takav tip najčešće najbogatiji, najbolji sportista i najpopularniji kod žena. Sve je u samopouzdanju.
Pravilo 5
Nemojte biti magarac.
Ako svaka grupa ima svog uzora, ima i svog magarca, budalu koju svi jašu. Iskoristite sledeće savete da vas ne bi drugi jahali.
Okrenite se oko sebe i pokušajte da pronađete magarca. Momak koji služi kao bokserska vreća je onaj najpristojniji u grupi, a ponekad i najbolji za ovu ulogu. Ali njegova jedina svrha u grupi je da mu se rugate. Ako ne možete da provalite ko igra ovu ulogu u bilo kojoj situaciji u društvu, najverovatnije bi bilo najbolje da odete.
„Recite” neke stvari iako time rizikujete. Da kažete da ste noćas sanjali Breda Pita. Loša ideja. Sigurno, mogućnost da podelite s nekim ovakve stvari je ono zbog čega imamo prijatelje. Ali neki tračevi su tako dobri za šale, da njihov značaj za zabavu premašuje bilo kakvo poverenje i diskreciju.
Ne pričajte kako se popravljate. Svaki pokušaj da se popravite samo će okrenuti svet vaših prijatelja naopačke. Kao ono kad je Dejvid Karuzo pokušao da glumi u filmovima. Vaša publika će pojuriti s nezapamćenim gnevom da vas vrati na vaše mesto.
Pravilo 6
Smilujte se bar malo, molim vas.
Postoji neki pogled u očima muškarca koji pokazuje kad mu je dosta. Pravi prijatelji ga odmah prepoznaju. To je granica koju ne bi trebalo preći.
Nakon moje predbračne pošalice, moji svatovi su se okupili oko roditelja moje verenice. Njena majka je rekla: „Jako zanimljiv snimak, ali mi u to ne verujemo.“ Svi smo se prigušeno, nelagodno nasmejali.
Smatrao sam da bi sati koje su moji svatovi proveli praveći taj snimak odgovarali filmu u kome se ja pijan nabacujem nekoj devojci na žurci. Mislim da sam mogao biti ljut. Ali nisam bio. Umesto toga, pomislio sam na Klub monaha, bratstvo koje se bavi šoubiznisom i koje je prvo popularizovalo pošalice. Njihov moto je: „Šalimo se samo sa onima koje volimo.“
Ako je to i ovde slučaj, onda me stvarno vole.
- kraj -