Digitalni stres
Da li ste žrtva tehno stresa?
Kada ste tačno počeli danas da radite? Da li je to bilo kada ste ušli u kancelariju ili kada vas je mobilni probudio, u šest, sa histeričnom porukom da ponovo pošaljete mejl od sinoć? Da li ste završili posao juče kada ste došli kući i osvežili se pićem ili tek kada vam je u kućnoj kancelariji, faksom, u ponoć, stigao hitan ogovor čiji je rok bio pre sedam sati?
Svaki profesionalac ima svoje viđenje posla – kad i gde radi – sve je vrlo individualno. Mobilni povezani sa internetom, lap-topovi i planeri koje možete da nosite svuda – sve to znači da je svako dostupan samo kada pritisnete dugme pa klijenti, kolege i šef mogu uvek da vas nađu. Zahvaljujući ovoj prednosti 21. veka, menadžeri u Južnoj Africi moraju da odgovore na 150 do 200 mejlova, poziva i faksova, a tu se čak ni ne ubrajaju svakodnevni problemi osoblja sa kojima su direktno u kontaktu, a koji imaju problem sa padom sistema, nestankom papira u štampaču ili kašnjenjem dostave kafe.
Današnji poslovni menadžeri rade u proseku 52 sata nedeljnom, delimično zbog toga što se granica između posla i privatnog života zamaglila. U stvari, neki stručnjaci smatraju da ova granica više ni ne postoji i da je posao prevladao. Sada nigde niste sigurni. Svako ko ima telefon i kompjuter može da vas pronađe kod kuće, u kolima, dok pijete ili jedete ili izvodite neku seksualnu akrobaciju pa ne možete da dohvatite telefon, čak i ako to tad poželite. Pričalo se jedno vreme da Al Paćinu nije bio problem, kao treniranom profesionalcu, da odgovara na pozive baš u tim situacijama. Bil Klinton ni ne mora da se navodi kao primer.
Pošto živimo u vremenu trenutnog prenošenja poruka, to podrazumeva i trenutne odgovore. Prosečan menadžer, prema američkom istraživanju, je u 60% slučajeva prekinut dok razgovara telefonom – drugim pozivom. Svi smo shvatili da niko uopšte ne želi da čeka odgovor na poziv ili mejl – morate da odgovorite u roku od nekoliko minuta. Ili... kraće.
Na sve ove elektronske talase treba da se priključe i televizija i internet koji se ipak ubrajaju u vaše zadovoljstvo. Današnji prosečan muškarac, koji je zavistan od žice, ima digitalnu kameru, satelitsku antenu, DVD plejer, a nije isključeno i da je vlasnik frižidera sa internetom. Postoji i “lejzi boj” sa internetom i držačem za mobilni. Ovakve naprave unose veliko opterećenje, zasićenost informacijama i opsedaju nas po nekoliko sati dnevno. Čak postoji i naziv za to: tehnički stres.
Termin je uveo ´84. psiholog doktor Krejg Broud u knjizi “Tehno stres – ljudska cena kompjuterskog razvoja”. Imate tehno stres: ako ste bezrazložno agresivni, često su vam suva usta, stalno se preispitujete da li ste dovoljno sposobni da radite sopstveni posao i generalno ste depresivni, jer ne znate da li možete da pratite šta se sve od vas traži.
Mišel Vajl je koautor knjige “Suočavanje sa tehnologijom na poslu i kod kuće” sa svojim mužem, kolegom psihologom, doktorom Lerijem Rouzenom. Knjiga je objavljena posle Majkrosoftovog istraživanja kada je 59% odraslih Amerikanaca priznalo da su se bar jednom naljutili na svoj komjuter tokom njihovog dugog druženja. Tu je i izveštaj koji pokazuje da su mnogi menadžeri u Americi strogo kažnjeni, a u nekim slučajevima i otpušteni, jer su fizički napali svoje aparate. Reč je o epidemiji zbog koje su mnoge kancelarije uvele sigurnosni sistem, da bi sačuvale tastature od besnih pesnica raznih zaposlenih.
“Treba da shvatite da razlog iz kog u isto vreme volim i mrzim svoj kompjuter je taj zastrašujući stres koji unosi u sve naše živote”, kaže Rouzen u skorašnjem intervjuu. “Nekako smo se izgubili. Udaljili smo se od zamisli da se oslanjamo na mašine da rade nešto za nas, da bismo imali više vremena za sve što nas zaista čini srećnim.”
Tehnološka kuga
Istraživači menadžmenta i psihologije se apsolutno slažu da je razvoj visoke tehnologije razlog za ovakav stres. U praistoriju spadaju trenuci kada ste mogli da radite od devet do pet i kada je prosečan kancelarijski radnik mogao da bude na piću već minut posle posla, bez brige da li će ga neko naći.
Jedan akademik čak kaže da zahvaljujući ubitačnom razvoju tehnologije, savremeni kancelarijski službenici imaju poremećen “život kod kuće, slobodno vreme, snove i spavanje, zbog posla kao prvi fabrički radnici pre 200 godina.” Zbog toga što su svi stalno koncentrisani da kupe najnoviji model mobilnog ili da nabave još tanji lap top – uvek su na poslu. I zaista, malo ko se seća šta znači opuštanje. Pre nekoliko meseci u Britaniji je objavljena vest da su mnogi menadžeri zapošljavali savetnike za relaksaciju kada otputuju na odmor i kada nemaju kompjuter i mobilni.
A našim šefovima je to poznato. Najsigurniji znak moći u klubu malih privrednika je luksuz da ne morate da robujete telefonima ili da budete prikovani za kompjuter. Pravi poslovni ljudi više uopšte ne nose takozvane aktn-tašne. Oni sad imaju tu slobodu da prisustvuju sastanku preko video-telefona, sa jahte, dok sekretarica sve beleži i odgovara na sve njegove pozive.
Siguran znak da je neko neviđeno bogat je kad uopšte ni ne nosi novčanik. Postoji primer bilionera koji je svojim avionom stigao u Kejp taun iz Njujorka samo da bi naučio da surfuje. Ostavio je na nekoliko dana da posao u njegovoj američkoj firmi pića vodi žena na Menhetnu, koja može da vas pozove u 3 ujutru po svom vremenu, da bi zakazala poslovnu večeru, dok on juri talase na drugom kraju planete.
Ipak, većina nas nema asistente da organizuju naše virtuelne i fizičke obaveze pa zato naše živote drastično menjaju na najrazličitije načine mnogi elementi tehno stresa: zahvaljujući internetu, mnogo vesti stiže do nas koje vode do “informacionog opterećenja” neverovatna brzina života u saradnji sa neprekidnom komunikacijom na svetskom nivou je promenila prirodni ljudski sat i izazvala nesanicu i previsoka lična očekivanja bavljenje isključivo elektronikom i komuniciranjem je dovelo do povećanja vremena u sedećem položaju, izazivajući zamor i fizički stre pritisak da na poslu radite što više stvari, odjednom je doveo do neverovatno velike nesigurnosti.
Tehno stres kod kuće
Američka kompanija za opremu je nedavno sprovela istraživanje medju 500 menadžera koji rade i na poslu i kod kuće. Zaključak je da su mnogi zadovoljni što mogu da pošalju sebi kući posao mejlom, da bi izbegli gužvu, ili da od kuće šalju faksom ugovor kada moraju da čuvaju bolesno dete.
Muškarac koji gleda TV sa lap topom u krilu ili večera sa porodicom, telefonirajući sa tanjirom ispred sebe, u stvari potpuno ignoriše svoje bližnje. Mnogi menadžeri su priznali da iako su kod kuće, uvek misle na poslednji mejl koji su hitno morali da pošalju ili se pitaju kada će da ih pozove aktuelni zahtevni klijent. Njihov dodir sa sopstvenim životom praktično ne postoji.
Istraživanje od pre 7 godina u magazinu “Poslovni pregled” je dalo još ozbiljnije zaključke. Članak naglašava da muškarci imaju problem koji se zove “sukob ličnosti”, što podrazumeva teškoće u preusmeravanju sa odgovornog radnika na posvećenog porodičnog čoveka. Situacija je složenija pošto posao nastavlja intenzivno da napada privatne porodične trenutke. Istraživanje je pokazalo da najviše teškoća, sa najviše stresa, imaju sveže oženjeni muškarci sa malom decom. Kao neženjama im je bilo mnogo lakše da se iz života bez mnogo obaveza vraćaju u čisto poslovne zadatke, sa svim telefonima i kompjuterima.
Istraživači su takođe zaključili da osobine koje treba da ima vrhunski uspešan profesionalac kao što su uzdržanost, logika, stabilnost i autoritet, ne mogu da se uklope sa potrebama porodice da bude nežan, emotivan i ranjiv.
Zato čak i kada muškarac konačno krene kući sa posla da bi bio sa porodicom, ali i da bi završio posao kod kuće, u stvari ostaje u ulozi poslovnog i ne prelazi u ulogu porodičnog čoveka, što nikad nema pozitivne rezultate. Neprihvatljivo je da izbacite trogodišnjeg sina iz dnevne sobe jer je prosuo sok od pomorandže po izveštaju. Teško da ćete na takvu sitnicu obratiti pažnju kada ste preko spikerfona sat vremena kritikovali novog saradnika. Poslovni deo ličnosti može da se oseća izuzetno korisno i svrsishodno ali kod kuće mu je neophodan odmor. Naravno da se osećate svemoćno poput vladara sveta kada posmatrate ostatak planete sa sopstvenog upravljačkog trona, dok tražite informacije preko interneta, odgovarate na pozive, proveravate mejlove i savetujete se sa kolegama. Taj polet vrlo brzo nestaje i pretvara se u pretežak umor. Zato polako iskoračite iz tehno ludila i obustavite vladavinu mašina. Ako možete.
- kraj -